17

utorak

prosinac

2013

Prvi post

Što reći (koju posluku porati//više mi ide na kurac ta uzrečica kršnih momaka u ljubičastim košuljicama ali moram to napisati jer ćete to prvo pomisliti) , no da , što reći. Odlučio sam se pisati blog , najviše iz dosade a zatim iz potrebe da kažem ljudima koje ne znam ono što ja mislim , no s obzirom da sam ja prva osoba koju ne zanimaju tuđa mišljenja ne očekujem neku veliku čitanost. Ono što me u zadnje vrijeme zabavlja u lijepoj našoj je odnos politika-ljudi. Osjećam se kao da se nalazim u nekom reality showu , naši divni ljudi zajebavaju se hijeroglifima,pederima,lezbama,titom i pavelićem (ne pišem velikim početnim jer smatram da niti jedan niti drugi nisu zaslužili veliko početno slovo svojega imena) dok u ovom trenu na birou stoji 360474 ljudi , doduše to su oni koji su registrirani .Za svo to vrijeme s vrha piramide promatra nas veliki braco koji se pohotno smješka patnjama pomalo glupavog naroda (tu svrstavam i sebe) , dok je Bog odavno dignuo već svoje slabašne ručice od ove države.Da to je ona davna zavadi pa vladaj , pa se ja pitam dali samo ja to vidim ,ali poznavajući sebe i svoje navike to bi prosto bilo nemoguće , ljudi vide ,ljudi nisu glupi (govorim sam sebi) no što se točno dešava? Sebe svrstavam u ovu kategoriju glupavog naroda jer se ne razlikujem mnogo od drugih, da, tupim o ovoj temi iz udobnosti svoje stolice tipkajući po tipkovnici , no znam da to neće napraviti nikakvu promjenu ali svejedno je , volim tipkati pa ko ga jebe.Svi će reći evo ga još jedan kauč aktivist , no na početku bih htio reći da nisam aktivist a bome niti ne sjedim na kauču dok tipkam (preferiram stolicu).No dosta o mojoj udobnosti , više me zanima udobnost drugih ljudi , dali se oni stvarno osjećaju udobno dok se bave trivijalnim pitanjima u našem malom društvancu , dali stvarno misle da je sve bitnije od ljudske egzistencije , dali im je bilo ugodno kada su prošli pored prosjaka koji ih je pitao kunu dok su koračali na referendum od 47 milijuna novčića? Ljudi moji 47 milijuna jebenih kuna se potrošilo na ovo a to nikome ne smeta.Iskreno pišući o ovom referendumu shvatio sam da mi ta tema više izlazi na nozdrve a i mnogi drugi otvori mi se olabave kada pomislim na nju tako da više nemam što reći o ovome.Nastaviti ću pijuckati svoju hladnu kavu iz šalice s likom koji je jednom davno stisnuo šaku na ovakve pizdarije (Che Guevara) i pušiti jeftinu cigaru pitajući se što se stvarno dešava i dali će se ikada opet pojavati jedan Če.

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.